Mrtvi moji - neumrli
Ovo je nekad bila moja kuća
Ovo što gori, plamen izjeda
Na ovom pragu prenio je prije
Nego što mi bila zaručnica, žena
Ovaj je dom nekad bio pun snova
Crtali stvarnosti - prave i krive
A čija li je sad, prokleti živote
Smrt je napokon prozvala joj ime
A ja gin'o... a ja gin'o
Nikako više proklet da poginem
Sve ovo vrijeme njoj se tiho vrać'o;
Jebeš ti život kad njih nema više
A ja gin'o, a ja gin'o!
Majku vam jebem i vašu slobodu!
Prošao put do njih kako bih stig'o
Da osjetim kosu, da osjetim kožu
Da osjetim dodir makar još jednom...
Di im je grob, hoću leći u njega
U životu jedno, a i u smrti ćemo
Biti jedna duša za sva nam vremena...
"Moj oče...
Dvadeset godina sam ček'o...
Da ti napokon nadjem grob..."
