Grob

Dođu tako vremena
Kad pamet zašuti
Budala progovori
Fukara se obogati

Dođu tako vremena
Kad prepoznaš sebe
U srži onog
Što najviše mrziš

Na ovaj dan sveti i kleti svi će 'mreti!
U istom grotlu jada i smrada čovjek strada!

I tamo vidjeh prokletstvo duša
Propast ih nosi ka smrti što kosi

Vidjeh da se gasi svjetlost i pak'o
Za života breme teško me trovalo
Životom svojim grijehe platio sam njime
Sve što osta od mene je samo bezvrijedno ime

Dođu tako vremena, čovjek zašuti
Gorda mudrost pamet mu pomuti
I sva ta znamenja i grobovi njini
Sve nestade i propadе u tišini

Minu svaka riječ, zaćutaše zvona
Minu i ja s njima u vrtlogu nespokoja

"Tim tvojim očima vidiš samo crno
Svo zlo tuđе na sebe si nagrn'o
Sad u smrti kuneš ime svoje
A dobro znaš, krivica tvoja to je

I glredam tebe dok u ponor padaš
Svoje breme na tuđa leđa stavljaš
Za života bio si svoj rob
Sad sve šta osta od tebe to je grob"

Vidjeh da se gasi i svjetlost i pak'o
Za života breme teško me trovalo
Životom svojim grijehe platio sam njime
Sve što osta od mene je bezvrijedno ime

Dođu tako vremena kad čovjek zaćuti
Gorda mudrost pamet mu pomuti
I sva ta znamenja i grobovi njini
Sve nestade i propade u tišini