Potreba
Aljoša Šerić
mogu ciljem tristo puta proći,
zalijevat vinom dok se i srce ne smoči,
čak i svjesno uživat u samoći,
al voljet tebe je uzalud,
mogu mirno, dapače s pola htijenja,
uvjerit sebe da se sila toga mijenja, kopnu grijesi,
vrijeme je odrješenja, al praštat tebi je uzalud
ako smo tvorci sreće, čuvari svog neba,
odakle takva potreba,
ako se i opečem, u zanosu planem, zašto prosto ne stanem
mogu slučaj uvijek nazvat znakom, svoje svjetlo u nuždi mijenjat mrakom,
mnoštvo drugih voljet jednako lako, al preboljet tebe je uzalud
ako smo tvorci sreće, čuvari svog neba, odakle takva potreba,
ako se i opečem, u zanosu planem, zašto prosto ne stanem
