Uz njega je nikad nije bilo strah

Sjela je na cestu
Rukom zasenila sunce
I dugo gledala u horizont
On je vozio k’o lud
Zato miš i trnci
Srce je tuklo k’o u maršu na front

I odjednom uz oblak dima
Zareži mašina, razvukla je osmjeh
I popravila vešto
Ukrašće je znade zadiš pred svima
Ravno u Zagreb pa svoj ti u peštu

Ona je šjela susjedim
On je izučio za šofera
Sa stricem i strinom
Sve su djelili bratski

Onda su opet četeres devete
Pred najezdom proletera
Završili tamo gdje pričaju švapski
Dobili su pčele jedne prosinačke noći
Smotuljak dobro što miriše na rosu

On je radio na Aresu
Sivom hamburškoj kočiji
A noćima sanjao da ljubio kose

Uz njega je nikad nije bilo strah

Ona je pristavila kavu
Poslužila kolače
Nije baš svakoga dana
Da ljudi na Mjesec slijeću

Kad je zvonio telefon
Bio je to jedan od braće
Stari, žalni nije imao sreće

Otvorilo se more, progutalo je barku
Potonuo je brzo zajedno s Arisom
Naljutila se tada na mjesečinu jarku
Svaki je pušta mračila zavesu

Usnula je mirno okružena unucima
I sanjala cestu, vrućinu na svile
Uz miris kadulja i benzina
U bijegu pred svima brige postaju sitne
K’o mrve sira na tavanu

Pustila si sunce, opijala zvuk
Sva opijena u ljetnom dezenu
Sklopila je oči, raširila ruke
On je dodao gas i život se odvrtio u trenu

Uz njega je nikad nije bilo strah