Od prve zvijezde ravno
Aljoša Šerić
Srpanj osamdesetneke, tama se razlila po uvali
U šezlonu ispod deke tu noć smo satelite brojali
Preda mnom cijeli mliječni put, koliko zvijezda toliko pitanja
Zašto je dida mjesec žut, koliko sati još do svitanja
Tko ujutro sunce pronađe i tko ga skrije navečer
Uuu od prve zvijezde ravno
Uuu pričekaj me tamo
U siječnju iste godine, na zadnjem sjedištu Mercedesa
Već raspoznajem drugove, sekretare važnog saveza
Livno, Drniš, Benkovac, do Knina preko Kistanja
Bio si mi oslonac, posljednji zaklon od odrastanja
Sad paraju nebo iznad splitskih krovova svjetla tvojih farova
Uuu od prve zvijezde ravno
Uuu pričekaj me tamo
Uuu komete zlatna krijesta
Uuu sad je tvoja cesta
