Pjesma o Gabi Novak

Učinila si, srce moje
Što nisu znale druge žene
Od prvog dana, prve smjene
Ti si k’o vojnik stala uz mene

Ja nisam znao zlatne oči
I nisam sreo svijetlog lica
Dok nisi plaho prišla meni
I postala mi suložnica

Jer mislio sam, kakva iskustva
Da nisi stvarna, da si sjena
Sve dok mi nisi dala usta
I dok mi nisi postala žena

Sad iza nas su godine divlje
I iza nas je bezumna hajka
Prašnjavi puti, morske milje
Jer mi smo danas otac i majka

Nama je uvijek bilo svejedno
Da li smo na dnu il’ na vrhuncu
Dok moje lice Mjesec gleda
Tvoje je okrenuto Suncu

Jer mislio sam, kakva iskustva
Da nisi stvarna, da si sjena
Sve dok mi nisi dala usta
I dok mi nisi postala žena

Ona me opet diže i hrabri
I moje vječne rane viđa
Sad nam je lakše, sad nam je ljepše
Otkad smo smjerni baka i dida