Čovjek i pas
Ovo je tužna priča
I tužan konac ima
Ovo je tužna priča
O ljudima i psima
Dane i tjedne sami
Prošla je zima ljeto
U sobi nekog hotela
Živjehu čovjek i pseto
Jeli su ista jela
I pili su ista pića
Čovjek je živio pseći
Jer to je tužna prića
Pas se zvao Petar
Čovjek se zvao Sava
U svakome psu je čovjek
U čovjeku pseto spava
Godine tako su prošle
I postoje takve krize
Čovjek uz narav pseću
Dobije želju da grize
Ista sudbina ih prati
Isto ih grije ljeto
Ne zna se ko je čovjek
I ne zna se ko je pseto
Zajedno laju na mjesec
Samoća, jad i bijeda
Čovjeku dlaka je bijela
A psu je kosa sijeda
Vratar je sanjao vrata
Velika i od zlata
I kitu krizantema
I ljubav koje nema
Dok četiri para nogu
I dva povijena repa
Osmoro dlakavih šapa
I četiri oka slijepa
Prošli su pored njega
Čovjek i pseto skupa
Napolju bijaše hladno
I kiša ulicu kupa
Pošli su korakom složnim
U susret psećoj sudbini
Oboje vidješe nebo
I zvijezde u daljini
No odjednom očajni jauk
Razbije grad na pola
Iz prvoga ugla banu
Siva šinterska kola
I sivi razapne mrežu
Na četiri strane svijeta
Uzdrhtala je Zemlja
Ko srce velikog pseta
Čovjek il' pas svejedno
Zajedno staju da laju
Sada u kolima istim
Istom se voze kraju.___
Jer ovo je tužna priča
I tužan konac ima
Ovo je tužna priča
O psima i o psima
