Oproštaj od stare pisaće mašine
Ti časno odsluži svoje
Olimpijo prijateljice
Koliko noći nas dvoje
Ostasmo licem uz lice
Ti mala portabl kroja
Nad tobom ja dvoprstaš
Dušu bića, a ne stroja
Odavno draga ti imaš
Samo ti, i više niko
Zna stiha mog prvog lice
Sta je ostalo i koliko
Od mene i nesanice
Riječ smo tuđu pretešku
Sitnim pretucali vezom
Istim smo stepom i grešku
Tukli k'o mitraljezom
Em...
Ponesen rjećju, slikom
Ko da povrnem traku
Ti na valjku nevelikom
Rijeć mi saćuva svaku
S' tobom sam bježao u brda
K'o i ja na kamen svikla
Jednom je i trava tvrda
Iz tvojih slova pronikla
Zemljom se zajedno vukli
Umorno, bolesno sivom
U koliko se soba svukli
I posumnjali u sve živo
Noću nas ćutkale srdito
Komšije s' obje strane
Kao da su znale i to
Da mi živimo dok svane
A pisma prijateljima
Koja pisasmo dušom svom
Koliko i tebe ima
U svakom pismu mom
Kako sad bez tvojih slova
Ostani ------ i čuj
Nek je na stolu nova
Prijateljima ti otpisuj
