Vala, vrijeme je
Đorđe Balašević, Josip Boček
Nosi u kosi miris sijena,
malena, milena.
Ne da mi mira kosa njena,
zlatna i svilena.
Cudno se njene oci plave,
taj pogled topi led.
Ta ce mi cura doci glave,
eto i moj je red!
Cim se njenog lika sjetim, ja poletim,
usred noci, svuda cu poci, zbog nje.
Cim za njeno ime cujem, ja lumpujem, zbog nje.
Mijenja se sve, zenim se, vala, vrijeme je!
Nek' mi se sudi, dobri ljudi,
al' samo za nju znam.
Stao sam na taj kamen ludi,
ako sam, neka sam!
