Poslije raskosi i sjaja
Spomenka Kovač, Kornelije Kovač
Pod kapljom sunca sto umorno pada
tvoja se ladja na polazak sprema.
Ti, kao dijete sto se boljem nada,
ides da nades cega ovdje nema.
Pod ovim nebom koje samnom place
gledam za tobom i boljem se nadam.
Moje su zelje od poraza jace,
necu da se predam i necu da padam.
Poslije raskosi i sjaja,
poslije dugih putovanja,
poslije zagrljaja snenih,
ti ces opet doci k meni,
da te cuvam kao dijete,
da ti pricam price neke,
da ti prastam, da te molim
i da beskrajno te volim,
i da beskrajno te volim.
