Sjećanje
Miroslav Rus
Kao igra noćnih sjena koje prate zid
Prošla si kroz moju sobu, ne znajuć za stid
Kao davno kad smo bili samo sretan par
Takla si mi usne, da si sa mnom bar
Ponekad pod prozor dođem, svjetla bojim se
Ne znam tko je s tobom gore, s tugom borim se
Ljubav prođe kao stranac, bez da pozdravi
Ne znam da l’ će ikad da me ozdravi
Sjećanje, sjećanje, sjećanje na tebe
Sjećanje, sjećanje, sjećanje boli me
Ponekad pod prozor dodjem, svjetla bojim se
Ne znam tko je s tobom gore, s tugom borim se
Ljubav prođе kao stranac, bez da pozdravi
Ne znam da l’ ce ikad da mе ozdravi
Sjećanje, sjećanje, sjećanje na tebe
Sjećanje, sjećanje, sjećanje boli me
Sjećanje, sjećanje, sjećanje na tebe
Sjećanje, sjećanje, sjećanje boli me
Kao igra noćnih sjena koje prate zid
